Uvodni obredi
Pripravljaju okupljenu zajednicu za slušanje Božje riječi i slavljenje euharistije. Obuhvaćaju ulaznu pjesmu, znak križa, pozdrav, pokajnički čin, Slavu kada je predviđena i zbornu molitvu.
Sveta misa središte je kršćanskoga života. U njoj se okupljamo kao Božja obitelj, slušamo Božju riječ, zahvaljujemo Gospodinu i sudjelujemo u euharistijskom slavlju.
Euharistija nije samo spomen na događaje iz Isusova života. U njoj se sakramentalno uprisutnjuje Kristova žrtva na križu, a uskrsli Gospodin daruje nam se pod prilikama kruha i vina.
Da bismo u svetoj misi sudjelovali svjesnije i plodonosnije, dobro je upoznati njezine dijelove, riječi, geste i znakove.
Pripravljaju okupljenu zajednicu za slušanje Božje riječi i slavljenje euharistije. Obuhvaćaju ulaznu pjesmu, znak križa, pozdrav, pokajnički čin, Slavu kada je predviđena i zbornu molitvu.
Bog nam govori po Svetome pismu. Slušamo čitanja, psalam i evanđelje, razmišljamo uz homiliju, ispovijedamo vjeru kada je predviđeno te iznosimo molitve za potrebe Crkve i svijeta.
Na oltar se donose kruh i vino. U euharistijskoj molitvi, snagom Duha Svetoga, oni postaju Tijelo i Krv Kristova. Vjernici se potom pripravljaju za svetu pričest i primaju je ako su za to prikladno raspoloženi.
Nakon završnih obavijesti, ako ih ima, slijede svećenički blagoslov i otpust. Poslani smo živjeti ono što smo slavili – vjeru, ljubav i služenje bližnjima.
Zajednica se okuplja, a svećenik s poslužiteljima pristupa oltaru. Pjesma povezuje vjernike i uvodi ih u otajstvo današnjega slavlja.
Misu započinjemo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Time ispovijedamo vjeru u Presveto Trojstvo i podsjećamo se da pripadamo Kristu.
Priznajemo svoje grijehe i molimo Božje milosrđe. Pokajnički čin pripravlja nas za slavlje, ali ne zamjenjuje sakrament ispovijedi kada je riječ o teškom grijehu.
Slava je svečana pjesma hvale Bogu koja se pjeva ili govori u određene dane. U zbornoj molitvi svećenik sabire molitve okupljene zajednice.
Nedjeljom i svetkovinama redovito slušamo prvo čitanje, pripjevni psalam, drugo čitanje i evanđelje. Čitanja nam otkrivaju Božji naum spasenja.
Posebno mjesto pripada evanđelju, koje naviješta đakon ili svećenik. Ustajanjem izražavamo poštovanje prema Kristu koji nam govori.
Svećenik ili đakon tumači Božju riječ i povezuje je sa životom vjernika. Homilija nam pomaže razumjeti kako evanđeosku poruku živjeti u obitelji, na poslu i u svakodnevnim odnosima.
Ispovijedamo zajedničku vjeru Crkve, a zatim molimo za Crkvu, odgovorne u društvu, potrebite i sve ljude. Tako pokazujemo da naša molitva obuhvaća cijeli svijet.
Na oltar se donose kruh i vino. Oni će postati euharistijski darovi. Uz njih u duhu prinosimo i svoj rad, radosti, teškoće, zahvalnost i molitve.
To je središnja molitva mise. Crkva zahvaljuje Bogu, zaziva Duha Svetoga, spominje Kristovu Posljednju večeru, njegovu smrt i uskrsnuće te moli za jedinstvo i spasenje.
Po Kristovim riječima i djelovanju Duha Svetoga kruh i vino postaju Tijelo i Krv Kristova, iako njihove vanjske prilike ostaju iste. Zato je to trenutak osobitoga klanjanja i sabranosti.
Molimo molitvu koju nas je Isus naučio. Zatim, prema liturgijskim odredbama, možemo jedni drugima izraziti mir kao znak crkvenoga zajedništva i međusobne ljubavi.
Dok se lomi posvećeni kruh, zazivamo Krista, Jaganjca Božjega, koji oduzima grijehe svijeta. Molimo ga za milosrđe i mir.
U pričesti primamo samoga Krista. Za dostojno primanje potrebno je biti u stanju milosti, pristupiti s vjerom i poštovanjem te obdržavati propisani euharistijski post.
To je dragocjeno vrijeme osobnoga susreta s Gospodinom. Možemo mu zahvaliti, povjeriti svoje nakane i moliti da nas njegova prisutnost mijenja i jača u dobru.
Sveta misa završava blagoslovom i otpustom. Riječi otpusta podsjećaju nas da slavlje nije odvojeno od života. Ono se nastavlja u našim djelima, riječima i odnosima.
Pozvani smo biti svjedoci Kristove ljubavi u vlastitoj obitelji, među prijateljima, na radnome mjestu i u župnoj zajednici.
Izražava poštovanje, budnost, zajedništvo i spremnost na slušanje Božje riječi i djelovanje.
Pomaže nam mirno slušati čitanja, homiliju i druge dijelove slavlja u kojima smo pozvani na razmatranje.
Izražava klanjanje, poniznost i duboko poštovanje prema Bogu, osobito prema Kristu prisutnom u euharistiji.
To su vidljivi znakovi naše vjere i poštovanja. Kada ih činimo svjesno, pomažu nam da i tijelom sudjelujemo u molitvi.
Dobro je doći nekoliko minuta ranije, u tišini se pomoliti i pripraviti srce za susret s Gospodinom.
Tijekom mise nastojmo pozorno slušati, odgovarati na molitve, sudjelovati u pjesmi i izbjegavati nepotrebna ometanja drugih vjernika.
Nakon mise možemo ponijeti jednu misao iz evanđelja i pokušati je ostvariti tijekom nadolazećega tjedna.
U svakoj svetoj misi Krist nas okuplja, hrani svojom riječju i daruje nam se u euharistiji. Zato je nedjeljna misa dragocjen susret župne zajednice s uskrslim Gospodinom.
Ne dolazimo samo promatrati slavlje – pozvani smo u njemu sudjelovati srcem, riječju i životom.