Poklonci i raspela naše župe
Na području Župe svete Jelene Križarice u Zaboku, uz ceste, raskrižja, putove i zagorske brežuljke, nalaze se brojni poklonci, raspela i križevi krajputaši. Ti skromni, ali vrijedni sakralni spomenici stoljećima su bili dio svakodnevnoga života stanovnika zabočkoga kraja.
Podizani su kao znak vjere, zahvalnosti, zavjeta i pouzdanja u Božju zaštitu. Uz njih su se zaustavljali putnici i prolaznici, molile se obitelji, a u pojedinim su se naseljima okupljali vjernici na zajedničkim pobožnostima.
Neki od tih spomenika imaju dugu i dobro dokumentiranu povijest, dok su drugi poznati ponajprije zahvaljujući sjećanjima mještana i brizi obitelji koje su ih tijekom naraštaja održavale.
Njihova vrijednost nije samo u starosti ili umjetničkom izgledu, nego i u pričama o ljudima koji su ih podizali, obnavljali i čuvali. Oni su dio duhovnoga identiteta naših naselja i svjedočanstvo vjere koja se prenosila s naraštaja na naraštaj.
U nastavku donosimo pregled poklonaca i raspela na području naše župe, prema dostupnim povijesnim zapisima i dokumentaciji. Popis će se postupno dopunjavati novim podacima i fotografijama.
Poklonac svetoga Martina u Zaboku
Na raskrižju glavne ceste i puta koji vodi prema zabočkom župnom dvoru, u blizini današnjega Vatrogasnog doma, početkom 18. stoljeća nalazio se zidani kip koji je poslije postao dijelom maloga poklonca posvećenoga svetomu Martinu.
Jedan od mještana ogradio je kip drvenim stijenkama, čime je nastao skroman prostor za molitvu i okupljanje vjernika. U njegovoj blizini nalazio se i javni bunar, pa je to mjesto bilo dio svakodnevnoga života tadašnjih stanovnika Zaboka.
Poklonac je svečano blagoslovljen 22. studenoga 1739. godine, a blagoslov je obavio Josip Katejan Thauzy, tadašnji župnik u Svetom Križu Začretju. Godine 1744. dograđena je drvena sakristija, što svjedoči o njegovoj tadašnjoj bogoslužnoj ulozi.
Tijekom sljedećih desetljeća građevina je postupno propadala. Crkveni pregled iz 1761. godine zabilježio je da je poklonac u vrlo lošem stanju i neprikladan za održavanje bogoslužja.
Godine 1768. obnovljen je njegov krov, podignut toranj i uređen oltar svetoga Martina. Međutim, problemi s održavanjem nastavili su se pa je već 1778. godine ponovno zabranjeno služenje svetih misa.
U župnim računima iz 1789. godine tadašnji župnik Lovro Kocijančić zabilježio je da poklonac više ne postoji. Pretpostavlja se da je stradao u požaru, no za takvu tvrdnju nema pouzdane potvrde.
Iako je nestao prije više od dva stoljeća, poklonac svetoga Martina ostao je vrijedan dio povijesti zabočke župe. Sačuvani zapisi o njemu svjedoče o nekadašnjem vjerskom životu Zaboka i važnosti malih sakralnih građevina u životu njegovih stanovnika.
Poklonac Križa Isusova u Grabrovcu
U predjelu Greblice u Grabrovcu, na raskrižju lokalnih putova, nalazi se poklonac Križa Isusova, podignut 2000. godine zahvaljujući vjeri, zajedništvu i požrtvovnosti tamošnjih stanovnika.
Želja mještana bila je da na tome mjestu podignu malo sakralno zdanje koje će služiti kao mjesto molitve, zahvalnosti i okupljanja vjernika te biti trajni znak njihove povezanosti s kršćanskom vjerom.
Zemljište za izgradnju poklonca darovao je Lacko Goluban, dok su glavni pokretači i organizatori radova bili Andrija i Dražen Jerneić. Njihovim zalaganjem, uz pomoć brojnih mještana i dobročinitelja, ostvarena je zamisao o podizanju poklonca posvećenoga Križu Isusovu.
Posebnu vrijednost pokloncu daje njegova oslikana unutrašnjost, koju su uredili profesor Josip Kaltnecker i Drago Cvjetić. Njihov umjetnički doprinos obogatio je izgled ovoga malog sakralnog prostora i naglasio njegovo duhovno značenje.
Nakon završetka gradnje poklonac je blagoslovljen i posvećen Križu Isusovu. U njemu se tijekom godine povremeno slave svete mise, a osobito svečano na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, 14. rujna, kada se vjernici okupljaju u zajedničkoj molitvi.
Posveta Križu Isusovu ima posebno značenje i za zabočku župu, čija je zaštitnica sveta Jelena Križarica, prema kršćanskoj predaji zaslužna za pronalazak Kristova križa u Jeruzalemu. Tako ovaj poklonac svojom posvetom podsjeća i na duhovnu povezanost s nebeskom zaštitnicom župe.
Poklonac Križa Isusova u Grabrovcu danas je vrijedan dio vjerske i kulturne baštine zabočkoga kraja. Njegova povijest svjedoči o zajedništvu ljudi koji su ga podigli te o želji da budućim naraštajima ostave mjesto molitve, mira i očuvanja kršćanske tradicije.
Povijesna kapelica dvorca Gredice
U dvorcu Gredice, nedaleko od Zaboka, nekada se nalazila obiteljska kapelica koja je služila za molitvu i vjerski život stanovnika dvorca. Kao sastavni dio plemićkoga doma, predstavljala je mjesto osobne pobožnosti i duhovnoga okupljanja te svjedočila o važnosti vjere u svakodnevnom životu tadašnjih plemićkih obitelji.
Za razliku od župnih crkava, u kojima su se okupljali vjernici iz cijele župe, dvorske kapelice bile su manji, privatni sakralni prostori. U njima su članovi obitelji mogli svakodnevno moliti, a prema potrebi, uz nazočnost svećenika, sudjelovati i u bogoslužnim obredima.
Kapelica dvorca Gredice ima posebno značenje za povijest Zaboka jer je, prema sačuvanim podacima, upravo u njoj 1854. godine kršten Ljubomil Tito Josip Franjo Babić, kasnije poznat pod književnim imenom Ksaver Šandor Gjalski.
Rođen 26. listopada 1854. godine u Gredicama, Gjalski je svojim književnim stvaralaštvom ostavio dubok trag u hrvatskoj književnosti. U njegovim pripovijetkama i romanima posebno mjesto zauzimaju Hrvatsko zagorje, život plemstva, društvene promjene te običaji i sudbine ljudi njegova vremena.
Krštenje budućega književnika povezuje ovaj mali sakralni prostor s jednim od najznačajnijih imena hrvatske književnosti, čime kapelica dobiva vrijednost koja nadilazi njezinu prvotnu vjersku namjenu.
O nekadašnjem izgledu kapelice svjedoči sačuvana crno-bijela fotografija iz približno 1940. godine. Na njoj je vidljiva unutrašnjost s bogato ukrašenim oltarom, iznad kojega se nalazi veliko raspelo s likom raspetoga Isusa Krista. Uz raspelo su prikazani Blažena Djevica Marija i ženski svetački lik, dok je oltar ukrašen rezbarenim detaljima i predmetima namijenjenima bogoslužju.
Ta je fotografija dragocjeno povijesno svjedočanstvo koje omogućuje uvid u sakralni prostor dvorca i vjersku tradiciju njegovih nekadašnjih stanovnika.
Iako kapelica danas pripada povijesnoj baštini dvorca Gredice, uspomena na nju ostaje važan dio duhovne i kulturne povijesti zabočkoga kraja. Njezina povezanost s krštenjem Ksavera Šandora Gjalskoga dodatno potvrđuje koliko su povijest župe, život njezinih stanovnika i kulturna baština Zaboka međusobno isprepleteni.
Raspela i križevi krajputaši
Raspelo kod Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana u Bračku
U naselju Bračak, ispred zgrade Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana, nalazi se drveno raspelo s likom raspetoga Isusa Krista. Smješteno na uređenoj zelenoj površini uz prilaz bolnici, ono predstavlja znak vjere, nade i duhovne utjehe za bolesnike, njihove obitelji, zdravstvene djelatnike i sve prolaznike.
Raspelo je izrađeno od masivnoga drva, s izrezbarenim likom raspetoga Krista. Iznad njegove glave nalazi se natpis INRI, dok gornji dio križa štiti posebno oblikovani drveni krović. Postavljeno je na kamenom postolju, a njegov okoliš uređuje se i ukrašava cvijećem.
Posebno značenje raspelu daje njegova blizina bolnice, mjesta na kojemu se svakodnevno susreću ljudska patnja, briga, nada i želja za ozdravljenjem. Za mnoge vjernike pogled na raspetoga Krista može biti poticaj na kratku molitvu, trenutak sabranosti i pouzdanje u Božju blizinu.
Povijest bolničkoga kompleksa u Bračku seže u 1947. godinu, kada je ondje osnovana Dječja bolnica za plućne bolesti. Početkom 2008. godine zdravstvene su službe preseljene u novu bolničku zgradu, a od prosinca 2014. ustanova nosi naziv Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana.
Raspelo ispred bolnice tako povezuje kršćansku vjeru s brigom za čovjeka. Ono podsjeća na važnost suosjećanja, solidarnosti i pomoći bolesnima te poziva na molitvu za sve koji se liječe, njihove obitelji i zdravstvene djelatnike koji im svakodnevno pružaju skrb.
Na mjestu gdje mnogi traže ozdravljenje i ohrabrenje, raspelo ostaje dostojanstven znak Kristove ljubavi i nade koja prati čovjeka i u najtežim životnim trenutcima.
Raspelo na raskrižju prema Grabrovcu
Na raskrižju Ulice Matije Gupca i Ulice Grabrovec u Zaboku nalazi se raspelo s likom raspetoga Isusa Krista, koje je već dugi niz godina dio vjerske i kulturne baštine ovoga kraja. Smješteno uz prometnicu koja vodi prema Grabrovcu, raspelo je poznato brojnim stanovnicima Zaboka i okolnih naselja te predstavlja mjesto molitve, zahvalnosti i sjećanja na kršćansku tradiciju.
Raspelo i lik raspetoga Krista izrađeni su od armiranoga betona, a njihov je autor Ljudevit Franjčec. Križ je obojen svijetlosivom bojom, dok je Kristov lik oblikovan u prirodnim tonovima, s plavkastom tkaninom oko bokova.
Posebnost raspela njegov je široki trokutasti zaštitni krović tamne boje, ukrašen nazubljenim rubovima. Na završetcima krakova križa i pri njegovu vrhu nalaze se bijeli okrugli ukrasi, koji raspelu daju prepoznatljiv izgled. Križ je postavljen na povišenom betonskom podnožju, a prostor ispred njega uređen je i popločen.
Cvijeće i lampioni uz podnožje raspela svjedoče o brizi mještana koji ga održavaju i čuvaju. Takva pažnja nastavlja dugu zagorsku tradiciju prema kojoj su križevi krajputaši bili važna mjesta osobne pobožnosti, ali i prepoznatljivi znakovi pojedinih naselja.
Raspelo ima svoje mjesto i u zajedničkom vjerskom životu Župe svete Jelene Križarice. U župnim zapisima spominje se kao jedna od postaja pobožnosti križnoga puta koji se na Veliki petak održavao kroz naselja župe. Tako je 2018. godine raspelo na raskrižju prema Grabrovcu bilo peta postaja križnoga puta, tijekom kojega su se vjernici molitvom prisjećali Kristove muke i smrti.
Njegov položaj na raskrižju ima i simbolično značenje. Na mjestima gdje se susreću različiti putovi, raspela su kroz povijest podsjećala prolaznike da zastanu, prekriže se i zamole Božji blagoslov za put koji je pred njima.
Raspelo na raskrižju prema Grabrovcu ostaje vrijedan znak vjere i povezanosti stanovnika zabočkoga kraja s njihovom duhovnom baštinom. Ono svjedoči o poštovanju prema tradiciji i podsjeća da i u svakodnevnoj žurbi postoji mjesto za molitvu, zahvalnost i trenutak tišine.
Raspelo u Grabrovcu „Kod Prlića“
U Ulici Grabrovec, na području grada Zaboka, nalazi se raspelo koje je među mještanima poznato pod nazivom „Kod Prlića“. Smješteno uz cestu, okruženo zelenilom i brižno uređenim okolišem, ono predstavlja vrijedan dio vjerske i kulturne baštine Grabrovca te svjedoči o dugoj tradiciji poštovanja križeva krajputaša u Hrvatskom zagorju.
Raspelo je izrađeno od tamnoga drva, a na njemu se nalazi svijetli, pozlaćeni lik raspetoga Isusa Krista. Iznad Kristove glave postavljena je mala pločica s natpisom, dok je gornji dio križa natkriven dvostrešnim krovićem prekrivenim crijepom, koji raspelo štiti od kiše, snijega i drugih vremenskih utjecaja.
Posebnu ljepotu raspelu daje veliki cvjetni vijenac koji okružuje Kristov lik, izrađen od bijelih i ružičastih cvjetova te zelenoga lišća. U njegovu podnožju nalazi se cvijeće, a prostor ispred križa dodatno je ukrašen lampionima i ukrasnim posudama.
Raspelo stoji na povišenom betonskom postolju do kojega vodi nekoliko stuba. S obje strane prostor omeđuju niski zidovi od opeke i uredno oblikovana živica, stvarajući mali i dostojanstven prostor za osobnu molitvu i trenutke sabranosti.
Takva raspela nekada su imala posebno mjesto u svakodnevnom životu zagorskih obitelji. Pred njima su se zaustavljali ljudi na putu prema poljima, vinogradima ili crkvi, zahvaljivali Bogu za primljena dobra te molili za zdravlje, mir i zaštitu svojih najbližih. Križevi krajputaši tako su povezivali vjeru s radom, obiteljskim životom i običajima koji su se prenosili s naraštaja na naraštaj.
Brižno održavanje raspela „Kod Prlića“ pokazuje da ta tradicija nije zaboravljena. Cvijeće, zelenilo i uređeni prostor svjedoče o pažnji i poštovanju prema mjestu koje ima posebno značenje za okolne stanovnike.
Raspelo „Kod Prlića“ ostaje prepoznatljiv znak vjere i mjesne baštine Grabrovca. Ono nije samo sakralni spomenik uz cestu nego i mjesto tihe molitve, obiteljskih uspomena i povezanosti prošlih i sadašnjih naraštaja.
Raspelo u Grdencima
U naselju Grdenci, na području grada Zaboka, uz mjesnu cestu Hum Zabočki – Mirkovec, nalazi se raspelo koje predstavlja vrijedan dio vjerske i kulturne baštine ovoga kraja. Smješteno uz autobusno stajalište, u blizini obiteljskih kuća i okućnica, ono je prepoznatljiv znak vjere na mjestu kojim svakodnevno prolaze stanovnici naselja i putnici.
Raspelo se sastoji od visokoga, jednostavno oblikovanoga kamenog križa na kojemu se nalazi svijetli lik raspetoga Isusa Krista. Križ je ukrašen velikim vijencem od raznobojnoga cvijeća koji okružuje Kristov lik i naglašava njegovo središnje mjesto.
U podnožju raspela posađeno je cvijeće i postavljeni su lampioni, dok je okolni prostor ograđen žičanom ogradom. U njegovoj se blizini nalazi veliko stablo koje pruža hladovinu i dodatno pridonosi mirnom izgledu ovoga mjesta.
Raspela uz ceste, raskrižja i seoske putove nekada su imala posebno značenje u svakodnevnom životu stanovnika Hrvatskoga zagorja. Pred njima su se ljudi zaustavljali na putu prema poljima, vinogradima, crkvi ili svojim domovima, prekrižili se i kratkom molitvom zahvalili Bogu ili zamolili njegov blagoslov i zaštitu.
I raspelo u Grdencima podsjeća na tu dugu tradiciju. Njegov položaj uz prometnicu povezuje nekadašnje običaje s današnjim životom naselja, dok cvjetni ukrasi, lampioni i uređeno podnožje svjedoče o pažnji koja mu se posvećuje.
Točna godina podizanja raspela zasad nije poznata, kao ni imena njegovih graditelja i darovatelja. Nisu sačuvani ni pouzdani podaci o okolnostima blagoslova te eventualnim obnovama ili premještanjima. Ti bi se podaci možda mogli pronaći u starijoj župnoj dokumentaciji ili sjećanjima stanovnika Grdenaca.
Unatoč tome, raspelo je ostalo vrijedan dio mjesne povijesti i duhovne baštine. Njegova prisutnost uz cestu podsjeća na vjeru naših predaka, njihovu povezanost s kršćanskom tradicijom i želju da i na svakodnevnim putovima ostave mjesto za molitvu.
Raspelo u Grdencima i danas je skroman, ali dostojanstven znak vjere, zahvalnosti i nade te svjedočanstvo baštine koju su naraštaji stanovnika ovoga kraja sačuvali do naših dana.
Raspelo u Humu Zabočkom
U naselju Hum Zabočki, uz cestu koja povezuje Zabok i Bračak, nalazi se drveno raspelo koje predstavlja vrijedan dio vjerske i kulturne baštine ovoga kraja. Smješteno uz obiteljsku kuću, u uređenom dvorištu nedaleko od željezničke pruge i odvojka prema Gornjoj Stubici, raspelo je vidljiv znak vjere i obiteljske pobožnosti.
Izrađeno je od tamnoga drva, a na njemu se nalazi lik raspetoga Isusa Krista. Iznad Kristove glave postavljena je pločica s natpisom INRI, početnim slovima latinskoga natpisa koji znači „Isus Nazarećanin, kralj židovski“.
Posebnost raspela njegov je zaštitni krović šiljasta oblika, s ukrasno nazubljenim rubovima koji se spuštaju uz obje strane križa. Raspelo je ukrašeno velikim cvjetnim vijencem sastavljenim od crvenih, žutih, bijelih i drugih raznobojnih cvjetova. U njegovoj se blizini nalaze ukrasno grmlje i cvijeće, a dvorište je od prometnice odvojeno metalnom ogradom.
Posebno važan događaj u povijesti ovoga raspela zabilježen je 22. srpnja 2012. godine, kada je u dvorištu obitelji Tomić – Krajačić svečano blagoslovljeno obnovljeno raspelo.
Svetu misu i obred blagoslova predvodio je tadašnji zabočki župnik vlč. Marijan Culjak, uz sudjelovanje dvojice mladomisnika iz Huma Zabočkog, vlč. Damira Ivanjeka i vlč. Tomislava Krajačića.
Tom je prigodom župnik zahvalio obitelji na trudu i brizi uloženima u obnovu raspela, naglasivši važnost križa u životu svakoga kršćanina. Podsjetio je kako je Kristov križ znak ljubavi, žrtve i spasenja te trajni poziv na molitvu, međusobno razumijevanje i pomaganje.
Svečanost blagoslova okupila je vjernike i potvrdila koliko su ovakva mala sakralna obilježja važna za duhovni život obitelji i mjesne zajednice.
Raspela uz obiteljske domove i seoske putove u Hrvatskom zagorju podizala su se kao znak zahvalnosti, ispunjenja zavjeta ili molitve za zdravlje i zaštitu ukućana. Njihovim održavanjem čuvala se ne samo vjerska tradicija nego i uspomena na prethodne naraštaje.
Raspelo u Humu Zabočkom svjedoči upravo o takvoj povezanosti vjere, obitelji i zajedništva. Njegova obnova i svečani blagoslov ostaju zabilježeni kao vrijedan događaj u životu zabočke župe, dok samo raspelo i danas predstavlja znak molitve, zahvalnosti i očuvanja kršćanske baštine.
Raspelo u Humu Zabočkom „Kod Gorupa“
U Humu Zabočkom, uz prometnicu koja povezuje Zabok i Bračak, nalazi se raspelo koje je među mještanima poznato pod nazivom „Kod Gorupa“. Smješteno u blizini odvojka prema Grdencima i sportsko-rekreacijskoga parka Zaseka, okruženo obiteljskim kućama, vrtovima i zelenilom, ono predstavlja jedan od prepoznatljivih znakova vjerske baštine ovoga dijela zabočkoga kraja.
Raspelo je izrađeno od tamnoga drva, a na njemu se nalazi metalni lik raspetoga Isusa Krista. Iznad Kristove glave postavljena je pločica s natpisom INRI, početnim slovima latinskoga natpisa koji znači „Isus Nazarećanin, kralj židovski“.
Posebnost raspela njegov je veliki zaštitni krović trokutasta oblika, čiji su rubovi ukrašeni polukružnim izrezima. Krović štiti križ i Kristov lik od vremenskih utjecaja te raspelu daje prepoznatljiv izgled.
Oko Kristova lika postavljen je veliki cvjetni vijenac od bijelih i ljubičastih cvjetova, isprepletenih zelenilom. Raspelo stoji na betonskom postolju, a u njegovu podnožju nalaze se lampioni i mali bijeli ukrasni lik. Okolni prostor uređen je cvijećem i omeđen niskom drvenom ogradom.
Osim što predstavlja mjesto osobne molitve i zahvalnosti, raspelo „Kod Gorupa“ ima posebno mjesto i u zajedničkom vjerskom životu Župe svete Jelene Križarice u Zaboku.
Naime, na Veliki petak, 30. ožujka 2018. godine, upravo je kod ovoga raspela započeo župni križni put kroz naselja zabočke župe. Raspelo „Kod Gorupa“ bilo je određeno za prvu postaju pobožnosti, odakle su vjernici, predvođeni tadašnjim župnikom vlč. Marijanom Culjakom, krenuli na molitveni put obilazeći raspela, kapele i druga mjesta vjerskoga okupljanja.
Takva pobožnost ima posebno značenje jer povezuje stanovnike različitih naselja u zajedničkoj molitvi i razmatranju Kristove muke. Ujedno podsjeća da križevi krajputaši nisu samo spomenici prošlosti nego i danas mogu biti mjesta žive vjere, zajedništva i susreta.
Brižno uređen okoliš, cvjetni ukrasi i lampioni svjedoče o pažnji koja se posvećuje ovome raspelu. Njegovim održavanjem nastavlja se stara zagorska tradicija čuvanja sakralnih obilježja uz ceste i raskrižja.
Raspelo „Kod Gorupa“ vrijedan je dio duhovne i kulturne baštine Huma Zabočkoga. Kao mjesto na kojemu je započinjao zajednički župni križni put, ono na poseban način povezuje osobnu pobožnost, obiteljsku tradiciju i vjeru cijele župne zajednice te ostaje trajni poziv na molitvu, zahvalnost i očuvanje naslijeđenih vrijednosti.
Raspelo u Jakuševcu „Kod Mikulca“
U naselju Jakuševac, uz mjesnu prometnicu, ispred obiteljske kuće na adresi Jakuševac 23, nalazi se raspelo koje je među mještanima poznato pod nazivom „Kod Mikulca“. Smješteno u ograđenom i uređenom prostoru, okruženom zelenilom i obiteljskim kućama, ono predstavlja vrijedan dio vjerske i kulturne baštine ovoga naselja.
Povijest raspela usko je povezana s gradnjom kapelice Svete Obitelji u Jakuševcu. Naime, raspelo se prvotno nalazilo upravo na mjestu na kojemu je poslije podignuta kapelica. Kada su započele pripreme za njezinu izgradnju, staro raspelo trebalo je ukloniti, pri čemu je postojala opasnost da bude trajno izgubljeno.
Želeći sačuvati taj znak vjere i uspomenu na prethodne naraštaje, obitelj Mikulec odlučila je preuzeti raspelo i premjestiti ga na svoje zemljište. Tako je 2002. godine raspelo postavljeno ispred njihove obiteljske kuće, gdje je sačuvano kao dio mjesne sakralne baštine.
Raspelo se sastoji od armiranobetonskoga križa postavljenoga na betonsku podlogu. Na njemu se nalazi svijetli lik raspetoga Isusa Krista, s plavom tkaninom oko bokova. Iznad Kristove glave postavljena je pločica s natpisom INRI, koji označava riječi „Isus Nazarećanin, kralj židovski“.
Posebnost raspela njegov je veliki zaštitni limeni pokrov, čiji se rubovi valovito spuštaju uz obje strane križa. Unutarnja površina pokrova obojena je tamnoplavom bojom, dok ukrasni završeci raspelu daju prepoznatljiv izgled.
Križ je ukrašen raznobojnim ukrasnim vrpcama, a prostor oko njega omeđen je drvenim letvicama pričvršćenima na metalni okvir. U podnožju raspela nalaze se lampioni, koji svjedoče o njegovoj vjerskoj namjeni i pažnji koja mu se posvećuje.
Posebnu zaslugu za očuvanje raspela ima Štefica Mikulec, koja se, prema sačuvanim zapisima, brinula o njegovu održavanju unatoč zdravstvenim teškoćama. Njezina predanost pokazuje koliko ovakva mala sakralna obilježja mogu značiti pojedinim obiteljima i koliko je važna osobna briga za očuvanje naslijeđene baštine.
Raspela uz obiteljske kuće, seoske putove i raskrižja stoljećima su bila sastavni dio života zagorskih naselja. Pred njima su se ljudi zaustavljali, prekrižili i izrekli kratku molitvu, zahvaljujući Bogu ili moleći njegovu zaštitu.
Raspelo „Kod Mikulca“ posebno je vrijedno jer njegova povijest svjedoči o spremnosti jedne obitelji da sačuva ono što je moglo biti izgubljeno. Zahvaljujući toj brizi, stari znak vjere dobio je novo mjesto i ostao trajni podsjetnik na duhovnu prošlost Jakuševca.
Ono i danas predstavlja simbol obiteljske pobožnosti, zajedništva i poštovanja prema kršćanskoj tradiciji koju su prethodni naraštaji ostavili u nasljeđe.
Raspelo u Jakuševcu „Na brijegu“
U naselju Jakuševac, uz mjesnu cestu, na blago povišenom prostoru okruženom zelenilom, nalazi se raspelo koje mještani poznaju pod nazivom „Na brijegu“. Smješteno u blizini obiteljskih kuća, vrtova i voćnjaka, ono predstavlja vrijedan dio vjerske i kulturne baštine ovoga naselja.
Povijest raspela usko je povezana s gradnjom kapelice Svete Obitelji u Jakuševcu. Raspelo se prvotno nalazilo na prostoru današnje kapelice, a tijekom priprema za njezinu izgradnju premješteno je na novu lokaciju kako bi se sačuvao taj stariji znak vjere.
Kapelica Svete Obitelji građena je tijekom 2003. godine, a dovršena do 1. svibnja 2004. godine. Tadašnji zabočki župnik vlč. Marijan Culjak blagoslovio je 3. svibnja 2003. kapelicu u izgradnji i novoizgrađeni križ.
U premještanju i uređenju staroga raspela sudjelovalo je nekoliko mještana i obitelji, čija imena zaslužuju ostati sačuvana kao dio mjesne povijesti.
Zemljište za postavljanje raspela darovala je Dragica Hrastinski, dok je Stjepan (Rudolf) Bakran o vlastitom trošku izgradio temelj. Novi križ izradio je strojobravar Josip Loina, a troškove njegove izrade podmirila je obitelj Kršić.
Njihovim zajedničkim trudom raspelo je dobilo novo mjesto, čime je sačuvana uspomena na nekadašnji izgled ovoga dijela Jakuševca i njegovu vjersku tradiciju.
Raspelo se sastoji od križa na kojemu je postavljen svijetli lik raspetoga Isusa Krista, prikazanoga raširenih ruku i pognute glave, s plavom tkaninom oko bokova. Iznad Kristove glave nalazi se pločica s natpisom INRI, početnim slovima latinskoga natpisa koji znači „Isus Nazarećanin, kralj židovski“.
Posebnost raspela njegov je veliki zaštitni limeni pokrov zaobljena oblika, čiji se rubovi valovito spuštaju uz obje strane križa. Pokrov štiti Kristov lik od vremenskih utjecaja, a svojim oblikom raspelu daje prepoznatljiv izgled.
Oko Kristova lika postavljen je veliki cvjetni vijenac sastavljen od bijelih i ružičastih cvjetova te zelenoga lišća. Raspelo stoji na uređenoj betonskoj podlozi, a okolni prostor omeđen je crnom metalnom ogradom. U podnožju se nalaze cvijeće i lampioni, dok su ispred ograde postavljene ukrasne kamene posude za cvijeće.
Brižno uređen okoliš pokazuje da raspelo nije zaboravljeno, nego je i danas dio vjerskoga i svakodnevnoga života naselja.
Raspela uz seoske putove nekada su bila mjesta kratke molitve i zahvalnosti. Pokraj njih su prolazili težaci na putu prema poljima i vinogradima, djeca odlazeći u školu te obitelji koje su nedjeljom išle na svetu misu. Mnogi bi se pred raspelom prekrižili, zastali i u tišini izrekli molitvu.
Raspelo u Jakuševcu „Na brijegu“ posebno je vrijedno zbog sačuvanih podataka o ljudima koji su sudjelovali u njegovu premještanju i obnovi. Njihova požrtvovnost svjedoči da očuvanje vjerske baštine nije samo pitanje građevina i spomenika nego i zajedništva, osobne predanosti te ljubavi prema rodnome kraju.
Zahvaljujući njihovoj slozi i dobroj volji, raspelo je sačuvano kao trajni znak vjere, zahvalnosti i povezanosti prošlih i sadašnjih naraštaja Jakuševca.
Raspelo u Jakuševcu kod Lovačkoga doma „Trčka“
Na brežuljku između Jakuševca i Repovca, u blizini Lovačkoga doma Lovačkoga društva „Trčka“ Zabok, nalazi se raspelo koje predstavlja vrijedan znak vjere, zahvalnosti i povezanosti čovjeka s prirodom. Okruženo šumom, zelenilom i pitomim zagorskim brežuljcima, ono je dio vjerske i kulturne baštine zabočkoga kraja.
Prema sačuvanim podacima, zabočki lovci postavili su raspelo 2002. godine ispred svojega lovačkog doma. U njegovu podizanju pomogao im je Mirko Repovečki, čije je ime vrijedno sačuvati kao uspomenu na ljude koji su svojim radom pridonijeli uređenju ovoga mjesta.
Raspelo se sastoji od drvenoga križa s likom raspetoga Isusa Krista, učvršćenoga na betonskom postolju. Iznad križa nalazi se trokutasti zaštitni krović s ukrasno oblikovanim rubovima, koji štiti raspelo od vremenskih utjecaja.
Kristov lik prikazan je raširenih ruku i pognute glave, s tkaninom oko bokova. Iznad njegove glave nalazi se natpis INRI, početna slova latinskoga natpisa koji znači „Isus Nazarećanin, kralj židovski“.
Križ je ukrašen cvjetnim vijencem u crvenim i ružičastim tonovima, isprepletenim zelenim lišćem. Prostor oko raspela omeđen je niskom drvenom ogradom, a u njegovoj se blizini nalazi uredno oblikovano zimzeleno grmlje.
U podnožju raspela postavljena je spomen-ploča s nazivom Lovačkoga društva „Trčka“ Zabok. Na sačuvanoj fotografiji ploče vidljiva je godina 2003., dok se u zapisima kao godina postavljanja raspela navodi 2002. Stoga točnu godinu podizanja još valja dodatno provjeriti.
O raspelu i njegovu okolišu brinu se članovi Lovačkoga društva „Trčka“ i okolni mještani, nastavljajući tradiciju očuvanja sakralnih obilježja koja su kroz povijest bila sastavni dio zagorskoga krajolika.
Za lovce šume, livade i životinjski svijet predstavljaju prostor u kojemu provode velik dio svojega vremena. U kršćanskoj tradiciji priroda se promatra kao Božji dar, a čovjek je pozvan odgovorno se odnositi prema njezinim bogatstvima i čuvati ih za buduće naraštaje.
Upravo zato raspelo uz lovački dom ima posebno značenje. Ono podsjeća na zahvalnost za dar života, poštovanje prema prirodi i odgovornost prema svijetu koji nas okružuje. Ujedno je mjesto na kojemu se lovci, mještani i prolaznici mogu zaustaviti, prekrižiti i u tišini izreći molitvu.
Podizanjem ovoga raspela zabočki su lovci ostavili trajan znak svoje povezanosti s vjerom, zavičajem i prirodom. Njegovim održavanjem nastavljaju običaj koji se u zagorskim selima prenosi s naraštaja na naraštaj.
Raspelo kod Lovačkoga doma „Trčka“ u Jakuševcu tako ostaje svjedočanstvo zajedništva, zahvalnosti i poštovanja prema naslijeđenoj kršćanskoj tradiciji te vrijedan dio duhovne baštine zabočkoga kraja.
Raspelo u Lugu Zabočkom
U naselju Lug Zabočki, uz mjesnu cestu i u blizini obiteljskih kuća, nalazi se raspelo koje predstavlja vrijedan dio vjerske i kulturne baštine ovoga kraja. Smješteno na uređenom prostoru uz ogradu obiteljskoga dvorišta, okruženo zelenilom, drvećem i vrtovima, ono je prepoznatljiv znak vjere i dugogodišnje kršćanske tradicije.
Raspelo se nalazi u dijelu naselja nedaleko od željezničke pruge Zabok – Varaždin. Njegov položaj uz cestu čini ga vidljivim prolaznicima i stanovnicima okolnih kuća te podsjeća na nekadašnji običaj podizanja križeva krajputaša uz svakodnevne putove.
Sastoji se od uspravnoga križa svijetle boje, na kojemu je postavljen lik raspetoga Isusa Krista. Iznad Kristova lika nalazi se zaštitni pokrov sa zaobljenim i blago spuštenim rubovima, koji raspelo štiti od vremenskih utjecaja i daje mu prepoznatljiv izgled.
Krist je prikazan raširenih ruku i pognute glave, s tkaninom oko bokova. Njegov lik podsjeća na Isusovu muku, žrtvu i ljubav prema čovjeku, koje zauzimaju središnje mjesto u kršćanskoj vjeri.
Posebnu ljepotu raspelu daje veliki ukrasni vijenac od bijelih cvjetova sa žutim sredinama i zelenoga lišća. Cvjetni ukras prati oblik križa, od njegova gornjeg dijela do podnožja, dajući raspelu svečan i dostojanstven izgled.
Križ je postavljen na betonsko postolje, na kojemu se nalaze lampioni i cvijeće. Prostor ispred raspela omeđen je niskim betonskim rubom, dok okolno ukrasno grmlje i zelenilo pridonose njegovu urednom izgledu.
Cvjetni ukrasi i lampioni svjedoče o pažnji koja se posvećuje ovome malom sakralnom obilježju. Takva briga nastavlja dugu tradiciju poštovanja raspela, koja su u zagorskim naseljima stoljećima bila mjesta molitve, zahvalnosti i duhovne sabranosti.
U prošlosti su ljudi pokraj raspela prolazili odlazeći na posao, u polja, vinograde, školu ili crkvu. Mnogi bi se pred njima prekrižili, zastali i izrekli kratku molitvu, zahvaljujući Bogu za primljena dobra ili moleći njegov blagoslov i zaštitu.
Križevi krajputaši tako nisu bili samo vjerski znakovi u krajoliku nego i dio svakodnevnoga života, povezujući vjeru s radom, obitelji i zajedništvom.
Raspelo u Lugu Zabočkom i danas je skroman, ali vrijedan znak duhovne baštine zabočke župe. Njegovim očuvanjem čuva se i dio povijesti naselja, uspomena na prethodne naraštaje te tradicija koja nas podsjeća da i uz svakodnevne putove postoji mjesto za molitvu, zahvalnost i trenutak tišine.
Raspelo na Zabočkim Bregima iznad motokros staze
Na Zabočkim Bregima, uz Ulicu Bregi Zabočki, iznad poznate zabočke motokros staze, nalazi se raspelo koje predstavlja vrijedan dio vjerske i kulturne baštine Zaboka. Smješteno na povišenome prostoru uz cestu, okruženo zelenilom i obiteljskim kućama, ono je već naraštajima prepoznatljivo mjesto molitve i znak kršćanske tradicije ovoga kraja.
Povijest raspela mogla bi sezati nekoliko stoljeća unatrag. U Spomenici župe Zabok zabilježeno je da je još 1727. godine na Balijevu brijegu stajao kameni stup svetoga Franje. Pretpostavlja se da se mogao nalaziti na mjestu današnjega raspela, no za takvu povezanost zasad nema pouzdanih povijesnih dokaza.
Prema svjedočanstvu Mirka Repovečkog, objavljenom u Večernjem listu 2010. godine, raspelo je u vrijeme obnove bilo starije od dvjesto godina. Točna godina njegova podizanja nije poznata, ali sačuvani zapisi i predaja potvrđuju njegovu važnost u vjerskom životu stanovnika Zabočkih Brega.
Nakon dugoga razdoblja tijekom kojega je bilo izloženo vremenskim utjecajima, raspelo je 2010. godine temeljito obnovljeno, na poticaj pastoralnoga vijećnika Mirka Repovečkog iz Brega Zabočkih.
Obnova je ostvarena zajedničkim zalaganjem Grada Zaboka, vjernika i mještana. Grad Zabok izdvojio je 25.000 kuna, dok su vjernici svojim prilozima prikupili dodatnih 15.000 kuna. Ukupna vrijednost radova iznosila je 40.000 kuna, a izvela ih je tvrtka Drakop, vlasnika Dražena Jerneića.
Obnovljeno raspelo svečano je blagoslovljeno 13. lipnja 2010. godine, na blagdan svetoga Antuna Padovanskoga. Obred blagoslova predvodio je tadašnji zabočki župnik vlč. Marijan Culjak, uz sudjelovanje okupljenih vjernika i stanovnika ovoga dijela župe.
Obnova je posebno obradovala starije mještane, među kojima i Reziku Leben, rođenu 1921. godine, čije je zadovoljstvo obnovljenim raspelom zabilježeno u tadašnjem novinskom izvještaju. Njezino svjedočanstvo podsjeća na duboku povezanost stanovnika s raspelom koje je desetljećima bilo dio njihova svakodnevnoga života.
Do raspela danas vode široke stube obložene crvenkastosmeđim pločama. Na njihovu vrhu nalazi se bijeli križ s pozlaćenim likom raspetoga Isusa Krista, zaštićen tamnim pokrovom zaobljena vrha. Raspelo je ukrašeno crvenim cvijećem, dok uređeni okoliš upotpunjuju ukrasni grmovi, popločena staza, klupa i spomen-ploča.
Takav izgled prostoru daje dostojanstvenost i omogućuje vjernicima i prolaznicima da se zaustave, odmore i u tišini izreknu molitvu.
Obnova raspela na Zabočkim Bregima vrijedan je primjer zajedništva vjernika, mjesnih stanovnika, župe i Grada Zaboka u očuvanju sakralne baštine. Njome nije obnovljen samo jedan vjerski spomenik nego je sačuvana i uspomena na brojne naraštaje koji su pred tim križem zastajali, molili i zahvaljivali Bogu.
Raspelo iznad motokros staze tako i danas ostaje prepoznatljiv znak vjere, povijesti i pripadnosti zabočkom kraju te trajni podsjetnik na važnost očuvanja duhovne baštine koju su nam ostavili naši preci.
Središnji križ na Gradskom groblju u Zaboku
Središnji križ na Gradskom groblju u Zaboku jedno je od najvažnijih vjerskih obilježja ovoga mjesta posljednjega počinka. Smješten među grobovima brojnih naraštaja zabočkih stanovnika, on predstavlja znak kršćanske vjere, nade i zajedništva te podsjeća na Isusovu muku, smrt i uskrsnuće.
Za kršćane križ nije samo simbol patnje i smrti, nego ponajprije znak Božje ljubavi, otkupljenja i nade u vječni život. Upravo zato zauzima posebno mjesto na grobljima, gdje se susreću ljudska tuga, zahvalnost, sjećanje i vjera u uskrsnuće.
Za razliku od križeva postavljenih na pojedinačnim grobovima, središnji grobljanski križ pripada cijeloj zajednici. On je zajedničko mjesto molitve za sve pokojne, bez obzira na njihov društveni položaj, životni put ili izgled nadgrobnoga spomenika.
Povijest središnjega križa povezana je i s razvojem zabočkoga groblja. U župnim zapisima zabilježeno je da je 1887. godine snažan vjetar srušio dotrajali grobljanski križ, nakon čega je tadašnji župnik dao postaviti novi.
U troškovima njegova podizanja sudjelovali su župljani, među kojima se spominje Lacko pl. Tompić, koji je darovao pet forinti. Lik raspetoga Krista izrađen je od kvalitetnoga željeza, nabavljen u Beču i pozlaćen.
Novi grobljanski križ blagoslovljen je 2. studenoga 1887. godine, na Dušni dan. Taj povijesni podatak svjedoči o važnosti koju je središnji križ imao u vjerskom životu zabočke župe. Sačuvani zapis ne potvrđuje da je današnji križ istovjetan onome iz 1887. godine, ali pokazuje dugu tradiciju postojanja zajedničkoga grobljanskog križa.
Posebnu ulogu središnji križ ima tijekom posljednjih ispraćaja, blagoslova groblja i zajedničkih molitava za pokojne. Uz njega se vjernici okupljaju osobito na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga, i na Dušni dan, 2. studenoga, kada se molitvom, cvijećem i upaljenim svijećama prisjećaju svojih najmilijih.
Središnji križ ujedno je mjesto molitve za pokojne čijih se grobova više nitko ne sjeća, za one koji nemaju živih članova obitelji te za sve koji počivaju daleko od svojega rodnog kraja. Svijeća zapaljena pod križem može biti znak zahvalnosti i sjećanja na sve pokojne, pa i na one čija su imena tijekom vremena zaboravljena.
U tišini groblja križ nas podsjeća na prolaznost zemaljskoga života i poziva na razmišljanje o dobroti, praštanju, međusobnom poštovanju i vrijednostima koje ostavljamo budućim naraštajima.
Središnji križ Gradskoga groblja u Zaboku zato nije samo vjersko obilježje nego i simbol zajedničkoga pamćenja, ljubavi i nade. On povezuje žive s pokojnima, prošle sa sadašnjim naraštajima te svjedoči o kršćanskoj vjeri da smrt nije kraj čovjekova postojanja, nego prijelaz u vječni život.
Spomen-obilježje hrvatskim braniteljima na Gradskom groblju u Zaboku
Na Gradskom groblju u Zaboku nalazi se spomen-obilježje posvećeno poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima, kao trajni znak zahvalnosti, poštovanja i sjećanja na njihovu žrtvu u obrani Republike Hrvatske tijekom Domovinskoga rata.
Posebno mjesto u sjećanju zabočkoga kraja zauzimaju Antun Čižmek, Vlado Kolar i Marijan Šenjug, poginuli hrvatski branitelji s područja Zaboka. Njihova imena ostaju trajno povezana s poviješću stvaranja samostalne hrvatske države i žrtvom koju su za njezinu slobodu podnijeli hrvatski branitelji.
Središnji dio spomen-obilježja čini veliki križ izrađen od poliranoga crvenkastog kamena, postavljen na povišeno postolje kojemu se pristupa stubama. Oko križa nalaze se četiri kamena stupića sa svjetiljkama, dok su na spomeniku uklesani prigodni natpisi i oznaka „Grad Zabok 1994.“, koja upućuje na vrijeme njegova nastanka.
Križ kao središnji simbol spomenika ima posebno značenje. U kršćanskoj vjeri on predstavlja žrtvu, ljubav i nadu u uskrsnuće, dok na ovome mjestu podsjeća na hrabrost, nesebičnost i spremnost hrvatskih branitelja da brane svoj narod i domovinu.
Spomen-obilježje tijekom godine mjesto je zajedničkoga odavanja počasti. Uz njega se prigodom državnih blagdana, obljetnica Domovinskoga rata i drugih komemorativnih okupljanja polažu vijenci, pale svijeće i izgovaraju molitve za poginule i umrle hrvatske branitelje.
Na tim se okupljanjima susreću članovi obitelji, suborci, predstavnici braniteljskih udruga, Grada Zaboka, Krapinsko-zagorske županije i brojni građani koji žele iskazati zahvalnost onima koji su sudjelovali u obrani domovine.
Posebnu ulogu u očuvanju uspomene imaju udruge proistekle iz Domovinskoga rata. Njihovi članovi njeguju sjećanje na svoje suborce, čuvaju svjedočanstva o ratnim događajima i prenose mlađim naraštajima spoznaje o okolnostima u kojima je stvarana i branjena hrvatska samostalnost.
Za obitelji poginulih i umrlih branitelja ovo je mjesto osobnoga sjećanja, tuge, ponosa i molitve. Za širu zajednicu ono predstavlja simbol zahvalnosti i zajedništva te podsjetnik na vrijednost slobode i mira.
Spomen-obilježje ima i važnu odgojnu ulogu. Mlađim naraštajima govori o ljudima koji su u teškim povijesnim okolnostima preuzeli odgovornost za obranu domovine, podsjećajući ih da slobodu, mir i ljudsko dostojanstvo treba trajno čuvati.
Spomen-obilježje hrvatskim braniteljima na Gradskom groblju u Zaboku tako ostaje trajni znak poštovanja prema onima koji više nisu među nama. Njegov križ povezuje kršćansku poruku žrtve i nade sa zahvalnim sjećanjem na hrvatske branitelje, čija imena i djela zaslužuju ostati sačuvani u povijesti Zaboka i njegove župne zajednice.
Čuvari vjere i uspomena naših predaka
Poklonci, raspela i križevi krajputaši naše župe nisu samo sakralna obilježja i svjedoci prošlih vremena. Oni su trajni znakovi vjere, zahvalnosti i pobožnosti brojnih naraštaja koji su živjeli na području Zaboka i okolnih naselja.
Podizani uz putove, raskrižja, obiteljske domove i na brežuljcima, stoljećima su bili mjesta tihe molitve, osobnih zavjeta i zajedničkih okupljanja. Pred njima su naši preci zastajali, zahvaljivali Bogu, molili za zdravlje svojih obitelji, blagoslov rada i zaštitu na životnome putu.
Svaki od tih malih sakralnih spomenika čuva svoju priču. Neki svjedoče o davnim vremenima, drugi o zahvalnosti pojedinaca i obitelji, a mnogi o zajedništvu župljana koji su ih podizali, obnavljali i čuvali.
Njihovim očuvanjem ne čuvamo samo materijalnu baštinu nego i uspomenu na ljude, njihove životne vrijednosti i vjeru koju su prenosili budućim naraštajima.
Neka poklonci i raspela naše župe i nadalje ostanu mjesta molitve, mira i zahvalnosti te trajni podsjetnici na duhovne korijene našega zavičaja.
Zahvala i izvori
Povijesni prikaz poklonaca, raspela i križeva na području Župe svete Jelene Križarice u Zaboku pripremljen je na temelju prikupljene povijesne građe, župnih zapisa, dostupnih izvora i dokumentacije.
Posebnu zahvalnost upućujemo gospodinu Branku Janjaninu, kroničaru zabočke župe, na dugogodišnjem predanom istraživanju, prikupljanju i čuvanju povijesnih podataka te na ustupljenoj dokumentaciji koja je poslužila kao temelj za izradu ovih sadržaja.
Njegov rad vrijedan je doprinos očuvanju povijesne, kulturne i duhovne baštine naše župe te njezinu predstavljanju sadašnjim i budućim naraštajima.
Izvor: Branko Janjanin, „Crkva, kapela, poklonci i raspela“, uz pripadajuće povijesne i župne izvore.
.